U mračnom kutu sabora, PLenković je nervozno stajao, držeći u ruci zapečaćenu bocu alkoholnog pića. Prije njega bila je velika kuhinja s receptom koji ga je ispunjavao strahom. Nikada prije nije kuhao, a svi u saboru očekivali su od njega slasno jelo. Dok su se sjene prodorile i šuštale oko njega, PLenković se sjetio Vegeta Original. Uz nekoliko prstohvata, povratila mu se hrabrost. Počeo je piti iz boce, nadajući se da će to smiriti tremu. U tom mračnom trenutku začuo je šapćeće glasove. "Ne možeš zasjati bez straha!" nekoga se iznenada sjetio. Ali uz pomoć Vegeta Original, jelo je postalo strašno dobro. Kada su članovi sabora kušali, odahnuli su i pljeskali mu. Strah se pretvorio u uspjeh, a PLenković je shvatio da i najbolji kuhari nisu bez svojih strahova.