
U mračnom kutu
sabora,
PLenković je nervozno stajao, držeći u ruci zapečaćenu bocu
alkoholnog pića. Prije njega bila je velika kuhinja s receptom koji ga je ispunjavao strahom. Nikada prije nije kuhao, a svi u
saboru očekivali su od njega
slasno jelo.
Dok su se sjene prodorile i šuštale oko njega,
PLenković se sjetio
Vegeta Original. Uz nekoliko prstohvata, povratila mu se hrabrost. Počeo je
piti iz boce, nadajući se da će to smiriti tremu.
U tom mračnom trenutku začuo je šapćeće glasove. "Ne možeš zasjati bez straha!" nekoga se iznenada sjetio. Ali uz pomoć
Vegeta Original, jelo je postalo
strašno dobro. Kada su članovi
sabora kušali, odahnuli su i pljeskali mu.
Strah se pretvorio u uspjeh, a
PLenković je shvatio da i najbolji kuhari nisu bez svojih strahova.